Razvoj hrvatskog jezika se uglavnom rekonstruira na temelju starih natpisa, tekstova i imena. Rekonstrukcija počinje od zajedničkog praslavenskog jezika. U odnosu na druge slavenske jezike, južni slavenski jezici pokazuju neke zajedničke osobine, a detaljnija povijest ne može se točnije odrediti. Povijest hrvatskog možemo pratiti od 7. stoljeća.
10. – 12. stoljeće
Odjeljivanjem od ostalih slavenskih jezika, hrvatski počinje sa samostalnim razvojem. U odnosu na praslavensko stanje, dolazi do sljedećih promjena:
- gubljenje razlike između dva poluglasa
- nekadašnje y prelazi u i
- glasovi ę i ǫ (tj. nazalni e i o) prestaju biti nazalni, a promjena ovisi o narječju
15. – 18. stoljeće
Razvijanjem tiska, šire se osobito molitvenici, te najčitanija knjiga u hrvatskom narodu do sredine 20. stoljeća, dalmatinski franjevac Andrija Kačić Miočić napisao na štokavskoj ikavici MOLITVENIK - te uz uvažavanje Gramatike koju je Bartol Kašić (isusovac iz Dalmacije) za ikavsku štokavicu napisao 1604. godine. Znatan utjecaj na postupno prihvaćanje štokavskog standarda imao je i Kašićev prijevod "Rituala Rimskog" (Rim, 1640. god.) - službenog liturgijskog molitvenika iz kojega su svećenici čitali molitve u najraličitijim javnim prigodama - od vjenčanja do pogreba. Međutim su čakavci i štokavci ostajali svjesni jezičnog bogatstva koje su baštinili, te se tijekom tog razdoblja nastavila razvijati osobito kajkavska književnost.
19. stoljeće i kasnije
Krajem 20. stoljeća dolazi do razvoja masovnih medija i velikog utjecaja standardnog jezika novina, radija i televizije na jezik. Najprije kroz šaljive podlistke, komedije i sl., a kasnije demokratizacijom društvenih odnosa i šire, ipak u medije ograničeno prodire i govorni jezik. Kao mješavina stvara se supstandardni idiom koji vrši velik utjecaj na standardni jezik i u praksi ga često zamjenjuje.
U novije vrijeme hrvatski jezik (uglavnom standardni) kao jedan od temelja hrvatskoga identiteta bio je predmet žestokih rasprava, koje su najčešće uključivale politiku.
Ivan Kukuljević Sakcinski (1816. - 1889.) jedan je od vođa
ilirskog pokreta, književnik i povjesničar, održao je u Saboru
1843. godine znameniti govor o potrebi uvođenja hrvatskoga
jezika u Sabor. Dotad se u Saboru govorilo latinskim jezikom.
Tri godine nakon Kukuljevićeva govora hrvatski jezik postaje s
lužbeni jezik u Hrvatskoj, a u radu Sabora počinje se primjenjivati
od 1848. godine.
Nema komentara:
Objavi komentar